<body>
MOJI LINKOVI
Tinypic














Credits

Zalutalih: 4560
Preuredila : HoneeyBee


23.06.2011.

htjala sam

U osmom razredu osnovne škole završna zadaća hrvatskog jezika bila je "Moje buduće zanimanje", kroz glavu mi sada struje segmenti teksta koji je koliko me sjećanje služi moja draga profesorica čitala u nekoliko navrata jer ni sama nije mogla vjerovati da netko tako srcem i dušom može pisati o sebi, čak je tekst prepisala i poslala ga na natječaj.

"Sjedim u klupi, gledam u prazan list svoje bilježnice i razmišljam od kuda da počnem, što da pišem kad toliko divnih zanimanja ima koje bih voljela raditi, ali.... Voljela bih se baviti medicinom, biti medicinska sestra kako bih pomagala ljudima koji su nemoćni, koji su bolesni i trebaju odgovarajuću njegu. Voljela bih biti teta u jaslicama i igrati se sa djecom, učiti ih pričati, pjevati, plesati. Voljela bih da mogu završiti te škole i baviti se s time, srcem i dušom, ali ne mogu zbog svoje bolesti, pa moram završiti zanimanje koje mi moje fizičke sposobnosti dozvoljavaju moram biti pravnik ili ekonomista, to ne želim, ali moram."
(ovo je dio teksta moje priče iz osmog razreda)
Da, htjela sam i željela to, završila sam za upravnog referenta, ali moje zanimanje je kvalificirani žicar gdje ne mogu imati ni socijalno osiguranje, ni radni staž. Teško je biti osoba sa invaliditetom ali voljeti sebe i život kakav imaš je divno.
Ugodan današnji dan, puno sunca i ljubavi.
U osmom razredu osnovne škole završna zadaća hrvatskog jezika bila je "Moje buduće zanimanje", kroz glavu mi sada struje segmenti teksta koji je koliko me sjećanje služi moja draga profesorica čitala u nekoliko navrata jer ni sama nije mogla vjerovati da netko tako srcem i dušom može pisati o sebi, čak je tekst prepisala i poslala ga na natječaj.

Ima li smisla da pišem ovaj blog kada vidim da moji tekstovi nikome nisu interesantni da nema ni jednog ni dobrog ni lošeg komentara. Pratit ću i dalje meni zanimljive postove na vašem portalu, a vi ako želite navratite na blog. hr andrea-korbelyi blog.hr tamo ćete me naći.
Ugodan vam ostatak dana i znajte da ću čitati čitati i pratiti dalje. Veliki zagrljaj ostavljam

11.06.2011.

MOJOJ MAJČICI

Pišem ti ove redove sada jer znam da 05.06. neću imati ni snage ni volje za bilo što, toga dana ti je rođendan, ali ti nisi tu, ti si sa anđelima od 02.03.1984.godine. 05.06. ti je rođendan i bila bih sretna da si pored mene, da slavimo, da pričamo, da se smijemo. Da, majčice moja nedostaje mi tvoj osmijeh, tvoj topao nježan glas, tvoj blagi dodir i topao pogled, nedostaješ mi ti.
Znam, mnogi će mi reći ona te nije napustila, ona je s tobom u tvom srcu, u tvojoj duši, ona zajedno s tobom živi. Da majčice, ti živiš sa mnom u mom srcu, u mojim sjećanjima, ja imam samo tebe, za tebe i zbog sebe imam snage ići dalje jer ti si mi usadila volju, ljubav za malim divnim stvarima koje u mislima i u srcu dijelim s tobom svakodnevno, jer jedino s tobom razgovarati mogu, jedino me ti razumiješ anđele moj dragi.
Pogled mi se magli od suza ali one ne teku niz moje obraze jer si me uvijek učila da moram biti jaka, da život ide uzbrdo i nizbrdo, ali kad dođeš na ravno onda si sretna i biti ćeš onakva kakova moraš biti.
Budi uvijek iskrena, jer iskrenost zlata vrijedi i od malog se palača gradi, uvijek si mi to govorila, ali koliko ću još za to imati snage, koliko ću imati volje tako živjeti jer danas uspijevaju oni koji znaju dobro lagati jer laž pobjeđuje.
Majčice moja čuvaj sve koji su dobri koji žive onako kako mogu, raširi svoja anđeoska krila, ja ću pokušati biti mirna i sretna jer jedino tako ti imaš svoj mir na mekanom oblaku.
Voli te tvoja kćer.

29.05.2011.

...

Zahvalna sam dragoj prijateljici što mi je napravila dizajn ali s obzirom da nema ć ič a ja sam naučena pisati sa znakovljem, hvala joj još jednom jer njezin trud vrijedi zlata


Stariji postovi